Oda Alenu

Alen je bio moj susjed, prijatelj s kojim sam odrastao, i neko vrijeme nas kolega iz razreda. Bio je dijete koje se malo pogubilo u adolescentnoj fazi, sto zbog familijskih problema, sto zbog nedostatka inspiracije i ambicije da napravi nesto bolje sa svojim zivotom. Svima nama u mladosti alkohol je bio dio odrastanja, nekima bijeg od stvarnosti i dio iskazivanja svoje vrijednosti, nekima kriva utjeha. Svi smo pomalo odrasli, osnovali obitelji, a Alen je izgleda malo vise zaglibio od nas ostalih. Pred 2-3 godine kad ga je uhvatio rak cinilo se da se poceo malo stajati na noge i kretati se prema obiteljskom zivotu i da se situacija popravlja. Nakon kemo terapija i raznih tretmana krenuo je i on trbuhom za kruhom u Austriju i krenuo ozbiljnije u smjeru obitelji. Ipak, rak ga je na tom putu opet zahvatio, polako uzimao svoj danak i na kraju, malo po malo uzeo je njega iz nasih zivota.

Danas je dan kad ce Alen biti polozen na zemlju i kad ce mu se dignuti spomenik na njegovo sjecanje. I ja cu ga se cesto sjetiti kad budem prolazio pored njegove kuce, kad mu vidim majku, oca ili sestru koji su sad shvrani. Ali zelim ovom prilikom da se sjetimo jos jedne stvari. Alen je prvi od nas iz razreda, a najkasnije za kojih 40-50 godina, niti jedan od nas nece biti ovdje. Zelim da se sjetimo da je zivot krhak i da nam je dano samo odredjeno vrijeme na ovom svijetu. Da ovaj zivot nije vjecan vec da ima svoj kraj, a neki koji se nanovo rode ce imati i vjecan zivot u Bozjem kraljevstvu. Ja bih rado utjesio sve vas i rekao da je Alen na boljem mjestu, ali to neznam. Ja sam bio upravo na putu prema njemu u bolnicu kad sam cuo da je umro. Molio sam Boga da ga sacuva jos malo da mogu doci do njega i navjestiti mu zivot u Kraljevstvu nebeskom, da se spasi kao i onaj koji je bio na krizu pored isusa kojem je isus rekao: “Jos ces danas biti samnom u raju”. Ali Bog ga je ipak odlucio uzeti prije nego sam dosao tamo. Vjerujem da je Bog suveren vjerujem da je pravedno odlucio. Stao sam autom na putu, otisao sam ispod mosta i plakao jer pod izlikom velikog posla i obveza nisam isao do njega ranije. Gospod ga je ipak uzeo od nas i nema ga vise medju zivima… 

Cuo sam, Ali nisam jos tamo, pa neznam, da negdje oko 50 godine ljudu postanu vise svjesni svoje finalnosti i da pocnu brojati godine unazad, koliko im je jos ostalo, i da pocnu bolje koristiti vrijeme. Dajte da mi budemo mudriji od onih iz nase generacije i da prije pocnemo odbrojavati unazad. Da iskoristavamo vrijeme bolje i ne bavimo se ludostima. Da izdvojimo vrijeme za vazne stvari a odbacimo ono sto je nevazno. Da radosno gledamo prema naprijed odbrojavajuci koliko nam je ostalo. Neki od nas otici ce prije, neki kasnije, ali nek svatko od nas ide u miru znajuci gdje ide. A taj mir i sigurnost u svoju destinaciju daje Isus Krist. Ja sam ga nasao i primio kad sam imao 17 godina i kad sam poceo sljediti Krista i kad je On promjenio moj zivot.

Alen i njegov odlazak me potaknuo, da budem hrabar i navjestim radnosnu vijest svima vama koji ste jos medju zivima. Isus je smisao zivota. On je Alfa i Omega. On je taj koji je za nas dao zivot, da bi mi mogli imati zivot u izobilju i da bi mogli imati vijecni zivot u njegovom kraljevstvu. Svatko od nas ima priliku primiti poziv na pokajanje i odgovoriti na njegov poziv: “Dodji i sljedi me, i primi moj pocinak!” Ako netko od vas zeli vise saznati o Kristu i o tome sto govorim, ja cu biti dostupan i odvojiti vrijeme od “velikog posla i obveza” i naci vremena da vas posjetim. Ne zelim i necu da mi se vise desi da nemam vremena za ikog od vas kojeg mi je Bog dao na srce.

Kako je Helena rekla, neka Alen bude zrtva za nas, da se podsjetimo finalnosti zivota, i da je vrijeme, ako nismo do sad, da pitamo teska pitanja dok smo jos medju zivima. Da se pitamo da li Bog koji me tu stvorio, ima visu svrhu za mene od one koju mi je nametnulo drustvo, obitelj i okolina. “Jer sto vrijedi covjeku da osvoji citav svijet, a izgubi svoju dusu.”
Ja necu biti s vama na sprovodu, jer sam daleko i jer za Alena ne mogu vise puno napraviti, ali vas pozdravljam i ljubim. Neka vas Alenov odlazak ohrabri i ponuka da istrazujete hrabro o smislu zivota i radosnoj vijesti Isusa Krista. 

Pozdravljam vas svih i ljubim vas, a posebno Alena. Idi u miru, stari moj prijatelju. Sa svim nestaslucima i onim djecjim budalastinama koje si ostavio u sjecanju. Sve zlo zaboravljam, i sve ti je oprosteno. Zadnja suza da padne za tebe i nadam se da cu te ipak opet vidjeti na drugoj strani.